Iz spomenice Škole

 

Spomenica je dio pedagoške dokumentacije, a u sebi sadrži najvažnije događaje poredane redom, po školskim godinama. U spomenicu su bilježeni podatci, slagane fotografije, umetani isječci iz novina i sl. tako da nalikuje spomenaru. Pisana je tintom, lijepim rukopisom, bez pogrešaka ili brisanja. Povodom 60. rođendana naše škole prolistala sam sve spomenice, od 1965. godine. Pisale su je svih ovih godina samo četiri osobe – profesorica povijesti Hedviga Iljadica, profesorica hrvatskoga jezika Antoneta Buljan, profesorica hrvatskoga jezika Anabela Crnković i ravnateljica Ružica Vitman Sović. Što je spomenica starija, zanimljivija nam je za čitanje. Ona je povijesni izvor, živopisni svjedok šarolikosti i opsega školskoga života – čitajući ju, kao da proživljavamo svaki školski dan, čujemo buku učeničkih razgovora, škripu krede po ploči, vidimo pilicu u šperploči, gojzericu na izletu, osjećamo strah na popravnom, slušamo pjesmu na pozornici, vidimo simpatiju na odmoru.

Slijede neke zanimljive crtice koje sam pronašla u njima, prema školskim godinama.

1965./66.

Osniva se Osnovna škole Zapruđe. Zgrada u Zapruđu još nije dovršena, a nastava se održava na raznim mjestima: u OŠ Trnsko, po mnogim stambenim zgradama, u staroj  OŠ Jakuševec.  Učenike prevozi autobus. U školi se uče predmeti: Hrvatskosrpski jezik, Engleski jezik, Ruski jezik, Geografija, Historija, Matematika, Biologija, Kemija, Fizika, Fizički, Likovni, Tehnički i Muzički odgoj te Domaćinstvo. Za direktora je imenovan Dušan Kos.

1966./67.

Dovršena je nova školska zgrada u Zapruđu i u nju useljava 550 učenika. Škola otpočetka sudjeluje u raznim natjecanjima i u njoj se održava velik broj priredbi i svečanosti. Učitelji na kraju godine putuju u Čateške toplice u Sloveniji.

1967./68.

Školu polazi 820 učenika. U školi djeluju pjevački zbor, sportsko društvo Osvit i čitav niz slobodnih aktivnosti. Učitelji na kraju godine putuju u Italiju.

1968./69.

U školu ide 970 učenika u dvije smjene i još 84 učenika vozi se u područnu školu u Jakuševcu. Školu posjećuju učenici iz Praga, iz Čehoslovačke.

1969./70.

Škola odlukom dobiva novo ime: OŠ „Karl Marx“. Prelazi se na kabinetsku nastavu, tj. otvaraju se  specijalizirane učionice pa se učenici sele iz jedne u drugu učionicu. Zbornica dobiva prvi televizor! Škola ima oko 1300 učenika i radi u tri smjene. Školu posjećuju učenici i učitelji iz SSSR-a, a  učitelji na kraju školske godine putuju u SSSR, u uzvratni posjet.

1970./71.

U našu školu dolaze i učenici iz naselja Jakuševec, Utrine i Sopot. Škola radi u tri smjene. Učitelji na kraju godine putuju u Sloveniju.

1971./72.

Školu polazi 1146 učenika u 36 odjeljenja (16 učionica i 5 kabineta) u matičnoj zgradi škole. Utrine dobivaju školsku zgradu, tako da se rasteretila škola u Zapruđu. I dalje se radi u tri smjene. Započinje produženi boravak u OŠ Zapruđe. Učitelji na kraju godine putuju u Gorski kotar.

1972./73.

Sportske događaje iz škole prati televizija, a komentira poznata komentatorica Milka Babović. Učenici idu na brojne izlete i sudjeluju u raznim akcijama i priredbama.

1973./74.

Škola broji 1297 učenika, a čak 6 odjeljenja prvih razreda upisano je u školu. Naš se jezik sada u školi naziva Hrvatski ili srpski. Uvodi se predmet Saobraćajni odgoj. Učitelji za Dan žena odvode učiteljice na izlet iznenađenja – u Donju Stubicu, Gupčev kraj.

1974./75.

Vanjsko vrednovanje obrazovanja svrstava školu na 7. mjesto u Zagrebu. Zbog prevelikog broja učenika i dalje se radi u tri smjene (43 odjeljenja). Radi se u šestodnevnom tjednu (subote su radne). Jutarnja smjena započinje u 7.30, međusmjena u 11 sati, a poslijepodnevna smjena u 14.30. Škola ima 62 učitelja, pedagoga, 4 administratora, 5 kuhara, 10 spremačica, domara i portira.  Direktor postaje Frane Čulina. Dvorana za priredbe pretvara se u blagovaonicu u holu, a priredbe se održavaju u dvorani za tjelesni. Škola posjeduje 14 televizora, 10 magnetofona, 10 gramofona, 7 grafoskopa, 13 dijaprojektora, 2 kinoprojektora i 8 radio-aparata. Povodom desete godišnjice škole održana je priredba od 25 točaka!

1975./76.

Školu polaze čak 1342 učenika! Učenici sade drveće oko škole. O školi se snimaju TV reportaže, posjećuju ju književnici, ide se na izlete i ekskurzije. Učitelji na kraju školske godine avionom putuju u Crnu Goru.

1976./77.

Sa 1323 učenika, zapisničarka primjećuje blagi pad učenika. Od 1323 učenika na kraju školske godine s odličnim uspjehom prolazi samo 489! Danas je gotovo obrnuto.

1977./78.

84% učenika ima primjerno vladanje, a 14 % ima dobro vladanje. Na kraju školske godine učitelji putuju u Rumunjsku.

1978./79.

Samo 40 učenika upućeno je na produžnu nastavu na kraju godine. Nastava se organizira u dvije smjene. 1043 učenika uključena su u neku slobodnu aktivnost (likovna grupa, recitatorska grupa, literarna grupa, sportsko društvo, ritmička grupa, knjižničarska grupa, maketari i modelari, kinooperateri, cvjećari, izviđači, pionirski odred, pomladak Crvenog križa, folklorna grupa…) Učenici sudjeluju na natjecanjima u znanju i sportovima. O školi se snimaju TV reportaže, posjećuju ju književnici, ide se na izlete i ekskurzije. Učitelji na kraju školske godine putuju na izlet u Hrvatsko zagorje.

1979./80.

Školu sada polazi 1140 učenika. Ženska košarkaška ekipa osvaja 1. mjesto u Zagrebu. U školu se, osim engleskog i ruskog jezika, uvodi i učenje njemačkoga jezika. Umire predsjednik države, Josip Broz Tito, što u spomenici biva opsežno zabilježeno, a učitelji na kraju godine odlaze na izlet u Beograd.

1980./81.

Učenici iz novoga naselja Središće dolaze u školu u Zapruđe dok im se ne izgradi škola (načekat će se nekoliko desetljeća!). U školi i dalje djeluju mnogobrojne grupe aktivnosti. Također se provodi i zdravstveni i prometni odgoj. U školu se uključuju prva djeca s teškoćama u razvoju. Učitelji na kraju školske godine putuju u Sloveniju.

1981./82.

Škola prolazi svoju prvu pravu obnovu. Nabavljaju se nove klupe i stolice, boje se zidovi i stolarija. Učenici osvajaju prvo mjesto u Zagrebu u stolnom tenisu. Učitelji na kraju školske godine putuju u Istru.

1982./83.

U školu dolaze i učenici iz naselja Sloboština, Travno, Sopot. Izvješće kaže da se u održavanje zgrade utrošilo 77,7 milijuna starih dinara. Škola vapi za obnovom i moli mjesnu zajednicu za neki novac. Odlučeno je da će se samodoprinosom financirati obnova, ali tek iduće godine. Odobren je i dodatni iznos od 15.000.000 dinara. Školsko sportsko društvo Osvit nagrađeno je najvišom nagradom – Republičkom nagradom za fizičku kulturu. Zbog mnogih bolovanja učitelji nisu otišli na izlet na kraju godine.

1983./84.

Novca za obnovu još nije dovoljno pa se prikuplja novac za temeljitiju obnovu prostora. Učenici su ove školske godine izostali 1030 sati MANJE nego prošle! Za vrijeme zimskih i ljetnih praznika učenici u školu mogu doći igrati društvene igre i sportove. Zbog nedostatka novca, učitelji ne mogu nikamo otputovati ove godine.

1984./85.

Za dvadesetu obljetnicu napokon je obnovljena školska zgrada. Srušeni su atriji i vrtovi unutar zgrade i nadsvođen je veliki prostor te je nastao hol, izgrađen je kosi krov, stavljena nova žbuka, postavljene željezne ograde na katu… Trošak su pokrili građani Zapruđa i Središća samodoprinosom, kao i SIZ odgoja i obrazovanja (današnje Ministarstvo). Radovi su stajali 47 milijuna dinara. Škola sada ima i defektologa. Učenici sa školom idu na izlete, logorovanja i ljetovanja. O izletu učitelja – ni riječi.

1985./86.

U školu je primljen novi domar metalurške struke koji je poboljšao uvjete života u školi. Učitelji odlaze na mnoge seminare i usavršavanje izvan škole. Roditelji se uključuju u planiranje nastave pomoću svojih predstavnika. Historija se naziva Povijest. Proglašavaju se prvi učenici generacije. Mjesto direktorice preuzima Antica Kos.

1986./87.

Cijeli je zapis u znaku Univerzijade. Školska godina mora početi ranije da bi završila do 30. svibnja. Prvi se put spominju proljetni praznici. U školi se održalo 11 priredbi, 2 akademije, 179 sportskih nastupa, 16 izložbi i 66 predavanja! 65 % učenika uključeno je u školsku prehranu, a 113 ih je oslobođeno plaćanja.

1987./88.

Učenika i dalje ima preko 1000 jer u našu zgradu dolaze i djeca iz susjednih naselja. Uvodi se fakultativna nastava makedonskoga jezika, kao i izborna nastava iz primijenjene grafike. Učionica Domaćinstva prenamjenjuje se u učionicu za Likovni, a likovni kabinet na krovu postat će specijalizirana učionica za tečajnu nastavu (Domaćinstvo, Prva pomoć, ONO i DSZ).

1988./89.

Učitelji započinju nastavnu godinu štrajkom! U obustavu rada ušle su sve novozagrebačke škole. Razlog su bili niski osobni dohodci. No, na sve zahtjeve mjerodavni organi su se oglušili. Cijene vrtoglavo rastu, a plaće se ne povećavaju. Učitelji su nastavu nadoknadili subotama. Školu sada polazi 969 učenika. Od toga su 34 učenika s teškoćama u razvoju. Dva su učenika došla s nekog drugog govornog područja i ne govore hrvatski jezik. Uvodi se profesionalna orijentacija učenika u osmim razredima. Već nekoliko godina za redom učitelji ne idu na završni izlet, već dobivaju pohvalnice. Zapisničarka završava godinu riječima: „I na kraju, mogu reći da su radni ljudi dočekali kraj školske godine radujući se odmoru koji je pred njima.“

1989./90.

Škola slavi 25. godišnjicu. Nabavljen je 21 laboratorijski stol u specijaliziranoj učionici fizike te Hoffmannov aparat za kemiju. U školskim se prostorima održavaju i sistematski pregledi učenika. Škola surađuje s fakultetima (PMF, Fakultet za fizičku kulturu, Filozofski fakultet) i priprema se za integriranu nastavu.

1990./91.

„Promjene koje su se zbile unazad godinu dana u političkom životu naše zemlje, naše Republike Hrvatske, uspostavom demokratske vlasti i pravne države, svakako su donijele i izmjene u odgojno-obrazovnome planu i programu.“ Ovako započinje zapis u ovoj školskoj godini. Školu pohađa 887 učenika u 30 odjeljenja, a radi se u dvije smjene. Nema promjena u nastavnim predmetima, jedino se naš jezik od sada naziva hrvatskim jezikom. Glavna se promjena dogodila u nazivu škole – ponovno se zove Osnovna škola Zapruđe. „Bista Karla Marxa jedne je noći srušena od nepoznatih počinitelja, a njezini dijelovi su uklonjeni“, piše u spomenici.

1991./92.

Nova ravnateljica, dugogodišnja profesorica povijesti ove škole i vječna zapisničarka spomenice Hedviga Iljadica, zapisala je: „Od početka postojanja ove školske zgrade za učenike ovoga naselja i učenike iz Središća nije niti jedna školska godina tako započela i završila svoj tijek kao ova. Događaji koji su se zbivali u bivšoj SFRJ zadnjih desetak godina, a posebno 1990. poremetili su već sam početak školske godine pomaknuvši ga sa 2. 9. na 9.9.“ Nakon uvodnih rečenica detaljno se opisuje početak Domovinskoga rata. U 1. polugodištu tri puta se prekida nastava u kraćim ili duljim vremenskim razdobljima. Cijelu školsku godinu škola je u vezi s Kriznim štabom mjesnih zajednica Novoga Zagreba. Uvježbava se evakuacija u obližnje nebodere za slučajeva zračnih napada. Započinje radio i TV škola za učenike koji ne mogu boraviti na nastavi.  Nastavni sati skraćeni su na 35 minuta. Školu na početku školske godine polazi 858 učenika, no tijekom godine škola prima 157 učenika prognanika. Ukida se predmet Domaćinstvo, a uvodi se predmet Vjeronauk koji upisuje nešto više od 50 % učenika.

1992./93.

S priljevom prognanika iz ratom zahvaćenih dijelova Hrvatske te izbjeglica iz BiH, pojedini razredni odjeli broje i po 40 učenika. Njima su osigurani besplatni udžbenici i obroci. Jednodnevni izleti organiziraju se isključivo u neposrednu okolicu Zagreba.

1993./94.

Čak 55 učenika u jesenskom roku polaže popravne ispite, čime započinje zapis ove školske godine. U školi je  913 učenika. Uključeni su u mnoge izvannastavne aktivnosti i preventivne programe. Budući da crkva u Utrinama još nije izgrađena, u školskom prostoru kod zapadnih stepenica održava se nedjeljna misa i učenici primaju sakramente u školskoj zgradi.

1994./95.

Škola slavi 30. rođendan. Polazi ju 912 učenika. Učenici izostaju velik broj sati, imaju preko 33.000 izostanaka.

1995./96.

Škola dobiva novu ravnateljicu, Ivanku Plečko. Učenici sudjeluju u velikom broju sportskih natjecanja i natjecanja u znanju, odlazi se na izlete u Primorje i Zagorje. Razredi su i dalje izuzetno brojni i heterogeni.

1996./97.

Školski sportski tereni su uređeni oko škole, kao i atletska staza. Projekt je financirao grad Zagreb. Škola i dalje nema blagovaonicu jer je preuređena u dodatne učionice pa učenici jedu na hodniku. Jedna učionica na katu uređuje se kako bi postala – prva informatička učionica, a iduće školske godine mogla bi se organizirati i izborna nastava iz informatike. Uređeni su ormarići za garderobe na hodnicima. Izlazi prvi broj školskoga lista Prekosavska jeka. Broj prognanika i izbjeglica se neznatno smanjio. Žive u Industrogradnjinim barakama na Bundeku. Nakon mnogo godina učitelji na kraju školske godine odlaze na izlet – u Budimpeštu.

1997./98.

Zapis je prepun isječaka iz novina u kojima se izvještava o otvorenju školskih igrališta. Prisutna je gradonačelnica Marina Matulović Dropulić. Donacijom jednog roditelja uređen je kabinet Tehničke kulture. Učenici su bojili zidove zajedno s učiteljem. Nedostaju mnoga sredstva i pomagala. Učenici 4. razreda počinju odlaziti u Školu u prirodi. Učenici obilježavaju Dane kruha.

1998./99.

„Školska zgrada uspješno skriva svoje godine, izgleda suvremeno i uredno“, prvi je zapis ove školske godine. Učionice dobivaju vrata obojena u razne boje. Učenici na Martinje sudjeluju u akciji protiv alkohola – Kultura pijenja vodi u nekulturu življenja.

1999./2000.

Škola slavi 35. rođendan i ima 729 učenika. Tehnologija napreduje, a oprema nazaduje: imamo samo 3 televizora i 4 videorekordera u cijeloj školi. Informatiku imamo samo zahvaljujući Informatičkom klubu Kodeks koji gostuje u našoj školi i učenike upoznaje s tim predmetom. Sve veći broj učenika s teškoćama uključuje se u redovnu nastavu. Održana je komemoracija nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana. Škola s prvi put uključuje u međunarodno matematičko natjecanje Klokan bez granica.

2000./2001.

Novcem od prodaje kolača na priredbi za Dane kruha kupljen je namještaj za učionice, a uz donacije roditelja kupljene su nove školske ploče. Nabavljen je jedan grafoskop, mikroskop, jedan TV, fotokopirni uređaj i dva CD playera. Košarkaši škole osvajaju 1. mjesto u gradu Zagrebu. Započinje s radom Planinarska grupa Gojzeki.

2001./2002.

U ovoj vrlo teškoj školskoj godini preminulo je nekoliko naših učenika, bilo tragičnim slučajem, bilo od bolesti, a smrtno je stradala i ravnateljica Ivanka Plečko. Unatoč tome, školska je godina bila uspješna s mnoštvom aktivnosti, putovanja i natjecanja. Spomenica je puna slika i novinskih isječaka koji o tome svjedoče. Ravnateljstvo preuzima Ružica Vitman Sović, a na tome će mjestu ostati do kraja 2024.

2002./2003.

Napokon smo dobili sredstva za kompletnu obnovu sanitarnih čvorova, ali samo na istočnoj strani zgrade. Zapadna strana, javljam vam se iz budućnosti (2025.), neće biti obnovljena tako skoro, budući da sredstva još čekamo. Sve prizemne učionice osigurane su alarmnim sustavom. Škola dobiva rashodovana računala iz donacija koja su postavljena na hodnike kako bi učenici mogli igrati računalne igre, a anonimni donator darovao je školi prvi LCD projektor. Zbornica dobiva prvo računalo i printer. Školu polazi 671 učenik.

2003./04.

Obnavljat će se školska knjižnica, kompletno novim namještajem. Do tada, stari je bačen, a knjige su na podu. Škola dobiva prvu mrežnu stranicu. I dalje imamo brojne izvannastavne kulturno-umjetničke i sportske aktivnosti. Škola je uključena u mnoge projekte. Sudjelujemo u Najzdravijem hrvatskom doručku, projektu kad su u isto vrijeme učenici u cijeloj hrvatskoj jeli žgance i jogurt te jabuku. Učitelji se osposobljavaju za rad na računalima.

2004./05.

40. rođendan škole – škola ima 665 učenika i radi u dvije smjene. Knjižnica je obnovljena i reorganizirana. HTV dolazi snimati obrazovnu emisiju s temom iz fizike u našoj školi.

2005./06.

Škola dobiva dječje igralište sa spravama od Vijeća gradskih četvrti – Novi Zagreb istok. Škola radi i dalje u dvije smjene, sa 636 učenika. Prvi učenik dobiva pomoćnika u nastavi – ročnika koji na taj način služi civilni vojni rok. U blizini škole otvara se obnovljeni Bundek.

2006./07.

Škola dobiva zelenu eko zastavu i dobiva status Međunarodne eko-škole. Imamo državne prvake u debati, 5 učenika dobiva Oskara znanja za debatu i njemački jezik, kao državni prvaci. Učitelji na kraju godine odlaze na izlet na Rab.

2007./08.

Krov nam prokišnjava! Ali imamo kante. Škola je domaćih županijskog natjecanja iz povijesti. Ulazimo u reformu poznatu kao HNOS. Školski list Prekosavska jeka izlazi 11. put. Učitelji na kraju školske godine odlaze na izlet u Novi Vinodolski.

2008./09.

Dvije velike učionice biologije i kemije preuređene su i tako škola dobiva 3 nove učionice: fiziku, kemiju i biologiju s pripadajućim kabinetom. Škola ima 510 učenika, a od toga 42 učenika imaju teškoće u razvoju. Učenici izlažu likovne radove u Galeriji Vladimir Bužančić. Ponovno imamo državnog prvaka u debati.

2009./10.

Škola obilježava 45. rođendan sa svega 462 učenika. Ipak, i dalje radi u dvije smjene. Postajemo domaćin državnom natjecanju u debati. Učenici izlažu likovne radove u Hrvatskom školskom muzeju, sudjeluju u brojnim natjecanjima, aktivnostima, programima i projektima.

2010./11.

U školi se uređuje vanjski ulaz i vjetrobrani te je renovirano krovište škole. Dobivamo videonadzor. Imamo državne prvakinje u badmintonu, 2. mjesto u državi u natjecanju iz debate te 3. mjesto na državnom natjecanju iz kemije. U školi se provode mnogi projekti, a učenici se uključuju u niz humanitarnih akcija. U školi gostuje Radio Antena, glazbene i glumačke skupine. O uspjesima škole piše se u novinama i na internetskim portalima. Škola je domaćin: seminaru dramskih tehnika za učitelje voditelje dramskih grupa u školama, seminaru voditelja debatnih klubova za osnovne i srednje škole, državnom natjecanju u debati, državnom kupu u plesanju akrobatskog rock and rolla, natjecanju u znanju iz engleskoga jezika škole stranih jezika Angla, humanitarnom koncertu harmonikaša za pomoć Japanu (nesreća u Fukushimi).

2011./12.

Škola prelazi na rad u jednoj smjeni. Završavamo školsku godinu sa 448 učenika. Obilježavamo Dan Europe, a ugošćujemo urednicu Modre laste Željku Horvat Vukelja. Osmaši prvi put odlaze na sajam srednjih škola – Dojdi osmaš, Zagreb te zove.

2012./13.

Učenici debatnog kluba uključuju se u akciju Mladi u zajednici gdje od Skupštine traže obnovu igrališta. I dalje smo domaćini brojnim natjecanjima te uključeni u brojne projekte (Priča u podne, Dani kruha, Dan mlijeka, Dan planeta Zemlje, Svjetski dan voda, Svjetski dan sporta, InGenius, eTwinning). Objavljujemo godišnjak za osmaše.

2013./14.

Školu sada polazi 418 učenika, u jednoj smjeni. Škola sudjeluje na 1. županijskoj smotri projekata, učenici sade stabla u okolišu škole, provode projekt Ekološko zagađenje u našem naselju, a škola postaje domaćin županijskoj smotri zborova i glazbenog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba. Imamo i učenike predstavnike mladih u Vijeću mladih RH za EU, a filmska grupa sudjeluje na državnoj smotri. Dolaze nam gosti – puhački orkestar iz Belgije, a planinarska grupa dobiva priznanje za 15. godišnjicu rada. Već više godina na kraju dodjeljujemo priznanja za učenika i učenicu generacije.

2014./15.

U školi se održava osam projekata, učenici sudjeluju na državnim revijama, smotrama i natjecanjima, a škola se uključuje u ERASMUS plus projekt „Inspiring Studies and Future Careers“ kojem je cilj rano profesionalno usmjeravanje učenika. Projekt će trajati tri godine, a partneri su nam Estonija, Finska, Njemačka i Španjolska. U školi je uređen Erasmus kutak s informativnim letcima, a škola prvi put organizira Dan karijera, kad nam u školu dolazi desetak srednjih škola predstaviti svoje programe. Učenici i učitelji putuju u Estoniju. Škola slavi 50. godišnjicu, što je obilježeno velikom proslavom i popraćeno u medijima.

2015./16.

Škola ugošćuje goste iz europskih zemalja velikim dočekom, a za njih se pripremaju sadržaji u nastavi i izvan nastave jer su kod nas tjedan dana. Naši učitelji i učenici putuju u Španjolsku na Erasmus susret. Na državnim natjecanjima sudjelujemo u debati, eko-kvizu, zborskom pjevanu i filmskoj umjetnosti. Ponovno imamo prvoga govornika u državi na debatnom natjecanju i nagrađeni film. Treće mjesto osvaja zbor na 59. glazbenoj svečanosti hrvatske mladeži. Na eko-kvizu imamo državne prvake. Prekosavska jeka, školski list, izlazi 19. put.

2016./17.

Škola osim učitelja ima i pripravnike koji se pripremaju za stručni ispit. U školi se provodi 7 projekata različitih razina – od školske do međunarodne. Škola dobiva i svoj vrt – Vrtograd. I dalje provodimo Dan karijera, kad ugošćujemo desetke srednjih škola koje našim sedmašima i osmašima predstavljaju svoje programe.

2017./18.

U susjedno novoizgrađeno naselje Zapruđe II doselile su se nove obitelji s djecom, tako da nam se povećao broj učenika. To nas veseli, ali kako ne bismo morali prijeći u dvije smjene, knjižnicu smo morali premjestiti u hol, da bi jedan razred dobio učionicu. I dalje smo domaćini državnom natjecanju u debati i županijskoj smotri zborova, a ulazimo i u drugi Erasmus projekt „European Citizenship – Shaping Transnational Identity“, u koji se, uz naše stare partnere Estoniju, Finsku, Njemačku i Španjolsku uključuje i Mađarska. U školskome je vrtu postavljena sjenica za učionicu na otvorenome, a učenici održavaju školski vrt. U ožujku je u holu škole postavljena spomen-ploča poginulim braniteljima u Domovinskom ratu koji su bili učenici naše škole. Održan je 4. Dan karijera.

2018./19.

U nastavi počinju raditi asistenti – imamo ih 5. Imamo 552 učenika. U školi sudjeluju sljedeće grupe izvannastavnih aktivnosti: Grupa knjižničara, Dramska družina, Debatni klub Pruđe, Novinarska grupa, Grupa malih novinara, Filmska grupa, Recitatorska grupa, Ritmičko-plesna grupa, Školski pjevački zbor, Likovna grupa, Cvjećarska grupa, Planinarsko-ekološka grupa, Šahovska grupa, Školski vrtlari te Školsko sportsko društvo Osvit koje provodi aktivnosti košarke, futsala, badmintona, krosa, karatea i juda. Provodimo znanstvenu večer, Riblji dan, Medni dan i druge zabavne aktivnosti. Učenici i učitelji putuju u Mađarsku na Erasmus susret.

2019./20.

Pandemija koronavirusa i zagrebački potres obilježili su ovu stresnu školsku godinu. Nastava se u zadnjem kvartalu održavala na daljinu. Unatoč tome, školski život bio je dinamičan. Velik dio učenika preselio je u novoizgrađenu OŠ Središće, tako da u našoj školi ostaje 456 učenika. Tužni smo što nas zauvijek i prerano napušta draga učiteljica Katarina Šarić.

2020./21.

Izuzetno zahtjevna školska godina održavala se djelomično na daljinu, uz higijensko-epidemiološke mjere. Iskorištavamo to da učenike poučavamo u pokusima iz prirode, biologije i kemije – prva pomoć, mikroorganizmi, sigurnost. Petrinjski potres dodatno nas uznemiruje. Označena su sigurna mjesta u školi kod kojih je dobro pričekati završetak eventualnog potresa. Učenici imaju nekoliko vježba evakuacije. Darujemo 20 ploča za školske klupe OŠ Lovre pl. Matačića u Petrinji, kako bi se učenici brže vratili u učionice nakon potresa.

2021./22.

437 učenika ulazi u zgradu označenu zelenom naljepnicom – sigurna je nakon pregleda statičara. Još smo pod higijenskim mjerama zaštite, ali uspješno odrađujemo lijepe priredbe i aktivnosti: Večer znanosti, Glazbeno-poetsku večer, Dan karijera, Smotru zborova, Humanitarnoj akciji za djecu u KBC Rebro… Škola je dobro opremljena informatičkom opremom iz projekta Škola za život. Učitelji i učenici od pandemijskog su doba naučili lekcije: peri ruke, održavaj higijenu, vježbaj digitalne kompetencije, pomozi bližnjemu s novim digitalnim alatima, surađuj kroz videokonferencije, a nadasve cijeni druženje uživo.

 

Ovo je posljednja godina zapisa u spomenici. Nakon 2022. spomenica više nije obvezni dio pedagoške dokumentacije, a zamjenjuje ju mrežna stranica škole. I tako, spomenar koji su krasili lijepi i uredni rukopisi, fotografije i isječci iz novina u obliku papirnate knjige zamijenili su elektronički zapisi pohranjeni u oblaku. Neka. Prstom po stranici ili klikom miša, svejedno. Bitno je samo sjetiti se ponekad prelistati uspomene. To nas podsjeća da smo svi uvijek bili ovdje i uvijek bili isti – učenici, učitelji, roditelji, bake i djedovi  – sudionici u jednoj lijepoj 60 godina dugoj priči života, radosti, rada, učenja i prijateljstva.

 

pripremila Anabela Crnković, prof. hrvatskoga jezika