Škola Zapruđe pri otvaranju
Škola Zapruđe pri otvaranju
BROJ UČENIKA
Školske godine 1969./70. uvodi se treća smjena zbog velikog broja učenika, a tijekom 1970./71. učenici iz Utrina odvajaju se u zasebnu ustanovu, Osnovnu školu Mladost. Do njezine izgradnje, nastava se za njih i dalje održavala u našoj zgradi. Broj učenika raste iz godine u godinu, sve do 1975./76., kada je školu pohađalo 1342 učenika smještenih u 45 odjela (24 niža i 21 viši). Od tada broj kontinuirano opada.
Godine 1985./86. imamo 1041 učenika u 32 odjela, a ove školske godine (2023./24.) 458 učenika u 23 razredna odjela. Važno je napomenuti da školske godine 1980./81. dolaze prvi učenici iz novoizgrađenog naselja Središća (124 učenika). Broj učenika iz Središća oscilira tako da je najveći broj bio 1984./85., kada je našu školu pohađalo 384 učenika iz Središć. Broj je bio u padu – 113, a danas učenici iz Središća pohađaju novootvorenu školu u samome naselju Središće.
Značajno je istaknuti da se od školske godine 1967./68. uz razredne i predmetne učitelje uvodi i radno mjesto pedagoga škole, koji je na samom početku uvođenja bio i zamjenik direktora. Kao istaknuti odgojno-obrazovni djelatnik i voditelj Pedagoškog savjeta, izabrana je Vjekoslava Matovina, nastavnica matematike i fizike. Njezinim odlaskom na dužnost direktora u OŠ Travno 1. listopada 1977., na radno mjesto pedagoga dolazi Marica Kljaković, profesor hrvatskoga jezika i pedagogije, nakon koje na tome mjestu radi Izeta Colarić, prof. hrvatskoga jezika i pedagogije. Po njezinu odlasku u zasluženu mirovinu, na mjesto školskog pedagoga dolazi mlada pedagoginja Sara Medak Luzar.
STRUČNI SURADNICI
Samo tri godine kasnije, u želji da se pomogne u odgoju djece s teškoćama u razvoju, uz pedagoga se uvode i tri defektologa – logopeda: prof. Ljubica Smiljanić, Sanja Avdagić i profesor Darko Katenski, kojeg kasnije zamjenjuje prof. Ljiljana Šiljak. Navedeni defektolozi svoje radne zadatke ostvaruju i u ostalim školama Novoga Zagreba, a u našoj školi poslove logopeda – defektologa sve do odlaska u mirovinu 2009. obavljala je Ljubica Smiljanić. Sada je na tom mjestu Mihaela Mihetec, prof. defektolog – logoped. Godine 1985. godine na radno mjesto knjižničara prvi put dolazi stručna suradnica – knjižničarka Dijana Čupić, koja je i danas na tom radnom mjestu. Do tada su na radnom mjestu knjižničara radili profesori hrvatskoga jezika.
OSNIVANJE ŠKOLE
Skupština općine Remetinec donijela je 24. lipnja 1965. godine, Rješenje o osnivanju Osnovne škole Zapruđe sa sjedištem u Zapruđu.
Prva sjednica Nastavničkog vijeća održana je 24. kolovoza 1965. godine u prostorijama Osnovne škole Trnsko (tada Krešo Rakić), jer zgrada škole u Zapruđu još nije bila dovršena.
Nastava se održavala u školi Trnsko i po stambenim objektima. Viši razredi polazili su školu u Jakuševcu. Prijevoz učenika i nastavnog osoblja obavljao se autobusom iz Trnskog do Jakuševca, a usput su se prevozili i učenici iz Zapruđa i Hrelića.
Dužnost direktora do imenovanja obavljao je g. Dušan Kos, učitelj. Nastavni kadar osiguran je putem natječaja. Za razrednu nastavu primljene su učiteljice: Dobrila Palaversić, Marija Orešćanin, Olga Piacun i Evica Drezga. Za predmetnu nastavu primljeni su: Milka Putrić – nastavnik hrvatskog jezika, Dinka Butorac – profesor engleskog i ruskog jezika, Hedviga Iljadica – profesor povijesti, Šemsa Tartaro – profesor geografije, Barbara Friščić – nastavnik biologije i kemije, Vjekoslava Matovina – nastavnik matematike i fizike, Štefanija Majetić – nastavnik tjelesnog odgoja i Ljudevit Adamek – nastavnik glazbenog odgoja. Za područna odjeljenja primljeni su učitelji: Nevenka Lukić za prvi i drugi razred, a za treći i četvrti Mato Lukić. Voditeljica turnusa nižih razreda bila je učiteljica Dobrila Palaversić, a starijih razreda Vjekoslava Matovina. Za tajnika škole izabran je Drago Pavuk. 1. rujna 1955. godine otvorila su se vrata nove školske zgrade u Zapruđu, a službeno je otvorenje bilo 26.11. 1966. u 10 sati.
U sastavu OŠ Zapruđe bila su područna odjeljenja iz Jakuševca, a dolazili su k nama i učenici iz Sopota i Utrina.
Škola Zapruđe danas
Zapruđe i OŠ Zapruđe
OŠ Zapruđe, osnovana davne 1965. godine, rasla je zajedno s mladim naseljem koje je imalo sve više djece, polaznika škole. Škola je rasla i mijenjala se zajedno s naseljem u kojem je djelovala. Sve potrebe za primarnim obrazovanjem bile su konačno osigurane i u tom mladom naselju.
U školi su se zapošljavali prvi učitelji (nažalost mnogi već i pokojni ) koje pamte generacije, pradjedovi i prabake, bake i djedovi naših današnjih učenika. Neki su se učenici vratili u školu i kao učitelji.
Kada kažem da je OŠ Zapruđe „moja Škola“, ne mislim samo na zgradu, već na četrdeset (i više) godina provedenih u životu i radu jedne ustanove.
Pripravnica, učiteljica, ravnateljica, točno tim redom.
Radeći kao učiteljica naučila sam kako se u njoj odvijaju različite aktivnosti i kako su isprepleteni poslovi svih zaposlenika, počevši od ravnatelja i njegovih najbližih suradnika do kolega – učitelja, administracije te tehničkog osoblja: kuharica, domara.. svi povezani i svi na svojim mjestima i u službi odgoja i obrazovanja onih zbog kojih smo uvijek bili tu. U školi, na svojim radnim mjestima, zbog naših učenika.
Kada smo jedan kotačić zakaže, brzo se mora reagirati i presložiti kako bi sve opet dobro funkcioniralo. Tu je ključan ravnatelj koji zaista vidi širu sliku svega što se u jednoj ustanovi događa i brzo reagira. Kada je tako, u školi vlada sklad u radu, a to je onda jamstvo da će učenici dobiti najviše što trebaju. Dobro posloženi zadaci, zapravo, lako se vide i na učiteljima koji tada bez teškoća svu pažnju posvećuju učenicima i vode ih kroz nove sadržaje i napretke koji se jako brzo mijenjaju.
Kao ravnateljica škole, neprekinutim radom pune 22 godine, nastojala sam se prilagoditi potrebama, prije svega učenika, a zatim i ostalih sudionika u obrazovnoj ustanovi.
Kada si učitelj, dobiješ na početku radnog vijeka svog mentora, no kada postaneš ravnatelj nema mentora, nema uputa, a i suradnici nerijetko mijenjaju svoje stavove. Prođe jedan cijeli mandat dok sve „uloviš“ i ustrojiš kako treba, dok se svi suradnici usmjere ka svojim uobičajenim aktivnostima. Vremena nema, sve se promjene odvijaju brzo: kurikularne, pravne, sadržajne.
Mijenjaju se generacije učenika, roditelja, učitelja. Stižu nove mogućnosti, napredak tehnologije i paradigme poučavanja. U svemu tome bitno je ostati pribran, dobro osluškivati kolektiv, vidjeti njihove mogućnosti te poticati želju za napretkom, kako osobnim tako i kolektivnim. Uključiti cjeloživotno učenje svaki dan, na svim razinama. I tako iz dana u dan – novi sadržaji, nova znanja, novi učitelji, novi roditelji, nova djeca, nova razumijevanja i suradnja sviju. I ja sam se mijenjala, a nastojala sam sve nekako shvatiti i povezati ne bi li učenici iz škole izašli s idejom kako upotrijebiti sva stečena znanja u daljnjem životu.
A čak se inaseljemijena. Uz „Staro „ Zapruđe, nastaje i novo naselje koje popularno zovemo „Zapruđe 2“. Stižu mlade obitelji sa svojom djecom i Škola se opet puni. Život postaje užurbaniji, razvoj tehnologije zahtijeva dodatne napore i svakodnevna učenja za sve zaposlene koji moraju zadovoljiti potrebe sve zahtjevnijih učenika i sve zaposleniji roditelja. Snalaženje u novim načinima poučavanja izazovnije je nego ikada prije (ili su to govorile i generacije učitelj prije nas? ) te učitelji postaju kreativni virtuozi u svojim konačnim ulogama, vode učenike kroz sadržaje koje poučavaju.
U ŠKOLI nikada ne prestaje život, dok je god i jedan jedini učenik u njoj. Učenje treba biti na korist učenicima, a najbolji učinak postiže se ako su u taj proces uključeni svi, od baka i djedova, roditelja do braće i sestara. Naravno, prvi i osnovni je učitelj koji ima najveći zadatak jer učenje i život u školi trebaju biti i zabavni i kreativni. Učenici trebaju uživati u prijateljstvu, igri, znatiželjnom istraživanju. Škola je prvo mjesto druženja i pravih istinskih osjećaja.
Bez učitelja koji vole svoj poziv ti se ciljevi ne mogu ostvariti jer oni su duša škole, a svi ostali su potpora koja cijeli proces dodatno oplemenjuje!
¨Najveće umijeće učitelja jest probuditi užitak za kreativno izražavanje i znanje.“ Albert Einstein
Ružica Vitman Sović, mag.prim.educ., ravnateljica Škole, 2002. – 2024.